Okvir za razumijevanje
Govor tijela
Približavajući se kraju dvadesetog stoljeća posvjedočili smo pojavi nove vrste socijalnih znanstvenika ? promatračima tijela. Baš kao što promatrači života ptica uživaju u praćenju života ptica i njihova ponašanja, tako i promatrači tijela razmatraju kretnje i signale ljudskih bića. Proučavaju ih u društvenim okolnostima, na plaži, televiziji, u uredu ili bilo kakvoj drugoj situaciji u kojoj ljudi međusobno opće. Promatrač proučava ponašanje i želi shvatiti akcije drugih ljudi da bi, naposljetku, saznao više o sebi i o tome kako razvijati i poboljšavati svoje odnose s drugim ljudima.
Čini se gotovo nevjerojatnim, nakon milijun i više godina ljudske evolucije, da su se neizgovarane poruke u međusobnoj komunikaciji počele aktivno proučavati tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, te je javnost postala svjesna njihova postojanja tek nakon što je 1970. Julius Fast objavio svoju knjigu o govoru tijela. Bio je to sažetak istraživanja koje su bihevioristi proveli o neizgovaranim porukama do toga doba. Čak i danas, mnogi su ljudi nesvjesni govora tijela, a kamoli važnosti tog govora u njihovu životu.
Charlie Chaplin i mnogi drugi glumci nijemog filma bili su pioniri vještina komunikacije bez riječi; takvo umijeće bilo je jedino sredstvo kojim su međusobno općili na filmskom platnu. Svakog se glumca cijenilo po tome koliko je bio kadar jasno komunicirati gestama i drugim signalima tijelom. Pojavom zvučnog filma takva su glumačka sredstva izgubila na vrijednosti pa su mnogi važni glumci nijemog filma pali u zaborav, a njihova mjesta preuzeli su drugi glumci, vičniji govornoj komunikaciji.
Što se, pak, tiče stručnih studija o govoru tijela, možda je u razdoblju do dvadesetog stoljeća najznačajnije djelo ?The Expression of the Emotions in Man and Animals?, Charlesa Darwina, objavljeno 1872. To je djelo potaklo suvremena istraživanja o facijalnim izražajima i govoru tijela, pa su otada mnoge Darwinove ideje i zapažanja potvrdili suvremeni istraživači na mnogim stranama svijeta. Od toga vremena istraživači su otkrili i zabilježili gotovo milijun neizgovorenih znakova i signala. Albert Mehrabian otkrio je da u cjelovitom utjecaju jedne poruke 7 posto pripada govornom (samo riječi), 38 posto glasovnom (uključujući ton glasa, moduliranje i druge zvukove), a 55 posto neizgovorenome. Profesor Birdwhistell došao je do sličnih omjera o utjecaju komunikacije gestama među ljudima. Prosudio je da prosječan čovjek riječi izgovara svega deset ili jedanaest minuta dnevno, te da rečenica u prosjeku traje 2,5 sekunde. Kao i Mehrabian, i on je zaključio da je govorna komponenta iz ravnoga razgovora manja od 35 posto, a da se 65 posto komunikacije odvija neizgovorenim porukama.
Većina istraživača općenito se slažu da se govor ponajprije koristi za prijenos informacija, dok se geste i kretnje rabe u prenošenju raspoloženja, te samo u nekim slučajevima zamjenjuju govorne poruke. Primjerice, žena će muškarcu uputiti?pogled koji obara?, prenijet će mu vrlo jasnu poruku, a da i ne otvori usta.
Bez obzira na obrazovanje, riječi i pokreti pojavljuju se zajedno takvom predvidljivošću da Birdwhistell tvrdi kako dobro uvježbana osoba može reći kakvim se pokretima služi čovjek kojemu čuje samo glas. Jednako, Birdwhistell je naučio otkriti kojim jezikom osoba govori promatrajući samo njezine kretnje i pokrete.
Mnogi suvremenici teška srca primaju da su ljudi u biološkom smisli još uvijek životinje. Homo sapiens je vrsta primata, majmun glatke kože koji je naučio hodati na dvije noge i ima razvijen mozak. Poput drugih vrsta, nama vladaju biološka pravila koja kontroliraju naše akcije, reakcije, govor tijela, geste. Čudesno je kako ljudska životinja vrlo rijetko postaje svjesna da položaj tijela, pokreti i kretnje mogu ispričati sasvim drugačiju priču od one koju čovjek izgovara vlastitim glasom.
Čini se gotovo nevjerojatnim, nakon milijun i više godina ljudske evolucije, da su se neizgovarane poruke u međusobnoj komunikaciji počele aktivno proučavati tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, te je javnost postala svjesna njihova postojanja tek nakon što je 1970. Julius Fast objavio svoju knjigu o govoru tijela. Bio je to sažetak istraživanja koje su bihevioristi proveli o neizgovaranim porukama do toga doba. Čak i danas, mnogi su ljudi nesvjesni govora tijela, a kamoli važnosti tog govora u njihovu životu.
Charlie Chaplin i mnogi drugi glumci nijemog filma bili su pioniri vještina komunikacije bez riječi; takvo umijeće bilo je jedino sredstvo kojim su međusobno općili na filmskom platnu. Svakog se glumca cijenilo po tome koliko je bio kadar jasno komunicirati gestama i drugim signalima tijelom. Pojavom zvučnog filma takva su glumačka sredstva izgubila na vrijednosti pa su mnogi važni glumci nijemog filma pali u zaborav, a njihova mjesta preuzeli su drugi glumci, vičniji govornoj komunikaciji.
Što se, pak, tiče stručnih studija o govoru tijela, možda je u razdoblju do dvadesetog stoljeća najznačajnije djelo ?The Expression of the Emotions in Man and Animals?, Charlesa Darwina, objavljeno 1872. To je djelo potaklo suvremena istraživanja o facijalnim izražajima i govoru tijela, pa su otada mnoge Darwinove ideje i zapažanja potvrdili suvremeni istraživači na mnogim stranama svijeta. Od toga vremena istraživači su otkrili i zabilježili gotovo milijun neizgovorenih znakova i signala. Albert Mehrabian otkrio je da u cjelovitom utjecaju jedne poruke 7 posto pripada govornom (samo riječi), 38 posto glasovnom (uključujući ton glasa, moduliranje i druge zvukove), a 55 posto neizgovorenome. Profesor Birdwhistell došao je do sličnih omjera o utjecaju komunikacije gestama među ljudima. Prosudio je da prosječan čovjek riječi izgovara svega deset ili jedanaest minuta dnevno, te da rečenica u prosjeku traje 2,5 sekunde. Kao i Mehrabian, i on je zaključio da je govorna komponenta iz ravnoga razgovora manja od 35 posto, a da se 65 posto komunikacije odvija neizgovorenim porukama.
Većina istraživača općenito se slažu da se govor ponajprije koristi za prijenos informacija, dok se geste i kretnje rabe u prenošenju raspoloženja, te samo u nekim slučajevima zamjenjuju govorne poruke. Primjerice, žena će muškarcu uputiti?pogled koji obara?, prenijet će mu vrlo jasnu poruku, a da i ne otvori usta.
Bez obzira na obrazovanje, riječi i pokreti pojavljuju se zajedno takvom predvidljivošću da Birdwhistell tvrdi kako dobro uvježbana osoba može reći kakvim se pokretima služi čovjek kojemu čuje samo glas. Jednako, Birdwhistell je naučio otkriti kojim jezikom osoba govori promatrajući samo njezine kretnje i pokrete.
Mnogi suvremenici teška srca primaju da su ljudi u biološkom smisli još uvijek životinje. Homo sapiens je vrsta primata, majmun glatke kože koji je naučio hodati na dvije noge i ima razvijen mozak. Poput drugih vrsta, nama vladaju biološka pravila koja kontroliraju naše akcije, reakcije, govor tijela, geste. Čudesno je kako ljudska životinja vrlo rijetko postaje svjesna da položaj tijela, pokreti i kretnje mogu ispričati sasvim drugačiju priču od one koju čovjek izgovara vlastitim glasom.
govor-tijela.com - član 
mreže internet stranica