OSNOVNE KRETNJE I NJIHOVO PODRIJETLO

Glavnina osnovnih komunikacijskih gesti jednake su posvuda u svijetu. Ljudi se nasmiju kada su sretni; kada su tužni ili ljutiti, namršte se ili pogledavaju mrko. Kimanje glavom gotovo posvuda znači ?da? ili slaganje s nečim. Riječ je o obliku kimanja glavom koji je vjerojatno urođeni pokret, jer se njime služe i slijepi i gluhi ljudi. Njihanje glavom s jedne na drugu stranu upućuje na ?ne? i taj je znak neslaganja također jednak posvuda, pa može biti pokret naučen u djetinjstvu. Kad se djetešce naužije mlijeka, okreće glavu u stranu i ne prihvaća majčinu grud. Kad se dijete u mlađoj dobi zasiti hrane, vrti glavom na stranu kako bi otklonilo roditeljski pokušaj da mu stavi još jednu žlicu, te tako brzo spozna da njihanje glavom pokazuje neslaganje ili nijekanje.

Evolucijsko podrijetlo nekih kretnji moguće je ustanoviti duboko u našoj primitivnoj prošlosti. Škrgutanje zubima potječe iz čina napada, a suvremeni čovjek na taj se način izruguje ili iskazuje svoje neprijateljsko raspoloženje iako, naravno, nikoga ne kani napasti zubima. Smijeh je prvobitno predstavljao prijetnju, a danas se osmijehom iskazuje zadovoljstvo i ugoda.

Slijeganje ramenima također je dobar primjer općeprihvaćene kretnje koja pokazuje da osoba ne zna ili ne razumije o čemu se govori. To je složena kretnja u tri glavna dijela: izloženi dlanovi, uzdignuta i skupljena ramena i podignute obrve.

Baš kako se govorni jezik razlikuje od jedne do druge kulture, tako je i s izražavanjem pomoću kretnji. U jednoj kulturi pojedina gesta je zajednička svima, a u drugoj može izgledati besmisleno ili, pak, imati posve suprotno značenje. Za primjer ćemo uzeti tumačenja i značenje tri uobičajene kretnje rukom: znak kruga, podignuti palac i znak slova V.