Možda najveća pogreška koju početnici u proučavanju govora tijela mogu napraviti jest da jednu gestu tumače neovisno o drugim kretnjama ili okolnostima u kojima je učinjena. Češljanje po glavi, primjerice, može imati više značenja: perut, buhe, znojenje, nesigurnost, zaboravnost ili laž, u zavisnosti i od drugih kretnji u isto vrijeme, tako da u točnom odgonetavanju značenja uvijek moramo uzimati u obzir skupine kretnji.
Poput svakog drugog govora i govor tijela sastoji se od riječi, rečenica i interpunkcija. Svaka kretnja je riječ, a riječ može imati različita značenja. Tek kada riječ stavite u rečenicu zajedno s drugim riječima, kadri ste u potpunosti razumjeti njezino značenje. Geste se pojavljuju u ?rečenicama? i precizno otkrivaju istinu o nečijim osjećajima ili naklonostima.?Perceptivna? osoba s razvijenom sposobnošću opažanja, kadra je očitati neizgovorene rečenice i u punom njihovom značenju suprotstaviti nečijim izričajima.
Crtež 5. pokazuje uobičajenu skupinu kretnji za položaj kritičkog prosuđivanja. Najvažnija je kretnja rukom do lica, a kažiprstom uprtim u obraz, dok srednji prst prekriva usta, a palac podržava bradu. Sljedeći dokaz da slušatelj pažljivo prima riječi govornika ogleda se u tome da su noge tijesno prekrižene preko bedara, ruka prebačena preko tijela (obrambeno raspoloženje), a glava i brada spuštene (odbojnost). Ta neizgovorena ?rečenica? upućuje na značenje poput: ?Ne sviđa mi se što govorite i ne slažem se s vama.?